Kuduz: "San mi je igrati za reprezentaciju"

Odmor je brzo prošao. Nakon dva tjedna radnog odmora u rodnom gradu, mladi osječki rukometaš Ante Kuduz, koji posljednjih godinu i pol dana nosi dres švicarskog Winterthura, vraća se profesionalnim obvezama.

"Dobili smo 16 dana slobodno, iskoristio sam to da obiđem obitelj i prijatelje, ali i da radim. Trčanje, teretana... Nije bilo odmora za mene", kaže Kuduz.

Slijedi mu završnica sezone u Švicarskoj. Njegov Winterthur lani je igrao finale play off-a, a ove sezone nakon trijumfa u Kupu pokušat će prekinuti dominaciju Schaffhausena koji je šest puta u posljednjih sedam sezona bio prvak.

"Lani smio izgubili u finalu od Schaffhausen koji je u švicarskoj ligi kao Zagreb u hrvatskoj, imaju najveći proračun, uzmu sve najbolje igrače, ali kako smo ove sezone osvojili Kup, tako su nam i ambicije porasle samo trebamo nastaviti dalje pametno raditi. Kup nam je pokazao da smo sazrili kao momčad i kako bi ove godine mogli napraviti i nešto u finalu. Naravno prvo trebamo doći do njega".

Dolaskom u Winterthur prije godinu i pol dana, mladi Osječanin unio je novine u klub: "Bio sam pozitivno iznenađen nakon dolaska, ništa mi ne nedostaje, naučio sam kako funkcionira država, naučio sam i jezik. Kada sam došao, pričao sam s trenerom svaki dan da uhvatim što prije njegovu filozofiju i to mu se svidjelo. Ostali igrači nisu imali naviku razgovarati na takav način sa trenerom, davati mu savjete i kada sam počeo s njim pričati, to mu je sjelo, napokon je dočekao da može s nekim na takav način komunicirati, a i meni je to pomoglo da se brže uklopim u momčad".

Iako je ranking švicarske rukometne lige veći od onog kojeg ima hrvatska Premier liga, rukomet u toj zemlji ne uživa status kakav ima u Hrvatskoj. 

"U Winterthuru je slično kao u Hrvatskoj, kada su "obične" utakmice ljudi skoro da i nema u dvorani, no kako sezona odmiče i kako se zakuhtava, kako idu sve jače i bitnije utakmice tako se i broj gledatelja u dvorani povećava. Imao sam jedno iskustvo koje opisuje njihov doživljaj sporta općenito. Sjedio sam i pio kavu do mene je došao jedan Švicarac sa pitanjem: "Ti igraš rukomet?". Nakon što sam mu odgovorio potvrdno upitao me: "Profesionalno?". Rekao sam mu da, a on će: "S čime se još baviš?".

I mi smo Anti ponovili pitanje gospodina iz Švicarske - s čime se bavi kada se ne bavi rukometom?

"U slobodno vrijeme kada ne treniram upoznajem grad ili putujem Švicarskom, pokušavam uhvatiti taj njihov mentalitet. Kod kuće na TV-u gledam rukometne utakmice, uglavnom razmišljam o rukometu", rekao nam je Ante.

Život profesionalnog sportaša je nomadski. Anti su tek 22, a već je igrao za četiri kluba (nakon matičnog Osijeka kojeg je napustio nakon mature, slijedili su Varaždin, Dijon i  Winterthur), promijenio tri države, četiri grada... 

"Oduvijek sam bio tvrdoglav. Već s osam godina sam odlučio biti rukometaš, to volim i nije mi teško. Kada promijeniš klub, pogotovo državu, treba proći neko vrijeme da se pohvata jezik i kultura, ali nakon toga ništa nije problem".

Taj nomadski život obogatio ga je i velikim iskustvima. U Dijonu ga je, primjerice, trenirao jedan od najvećih rukometaša svih vremena, legendarni Jackson Richardson: "Ne zovu ga bez razloga legendom. On točno zna što znači biti mladi igrač u stranoj državi i to državi u kojoj ljudi ne žele pričati engleski jezik. Prema meni se nije postavio samo kao trener već i kao prijatelj, govorio mi je "ne brini se, oslobodi se, pogriješi nije uopće problem, budi lucidan, ne dozvoli da te išta koči". Tad asam imao 20, bio sam jako mlad, bio mi je to prvo strani klub i nisam ga najbolje shvatio, ali danas dvije godine kasnije točno razumijem što je htio reći i jako sam mu na tome zahvalan".

Ugovor sa Winterthurom mladog Osječanina veže do kraja sezone i došlo je vrijeme za pravljenje novih planova za budućnost: "U zadnjoj sam godini ugovora, klub želi produžiti suradnju ali mislim kako sam prerastao švicarsku ligu. Javile su se već neke momčad, ali za sad ne mogu ništa konkretno reći".

S juniorskom reprezentacijom 2013. godine uzeo je svjetsko srebro (u finalu protiv Danaca sa četiri pogotka bio je jedan od najefikasnijih) i naravno da mu je velika želja jednog dana i sa seniorskom reprezentacijom osvajati medalje na velikim natjecanjima.

"To mi je najveći san - obući dres reprezentacije. Možda će zvučati čudno, možda nekome i blesavo, ali uvijek bih mijenjao medalju koju sam osvojio s juniorskom reprezentacijom za nastup u seniorskoj reprezentaciji".

FOTO: Pfadi Winterthur